Mrzla gora, srpanj 2015.

Konačno Mrzla gora u Kamniško Savinjskim Alpama, svaki put kad sam prolazio pokraj nje, skoro bi rekao sa strahopoštovanjem, bacim pogled i mislim si „ma drugi put je na redu“, prolazili su tako vrijeme i neki drugi vrhovi u blizini, Ojstrica, Planjava, Rinke, Brana, Skuta….sve to po nekoliko puta i evo napokon se, hvala Bogu, sve poklopilo, vrijeme idealno, sunčano uz lagani vjetar, dobra kondicija, volja i naravno, izazov u testiranju svega toga. U kolikoj  mjeri je zahtjevna planina govori i podatak da se jedino ona nalazi na „Slovenskoj planinskoj poti“ kao neobavezna točka. Visoka 2203m s nešto malo osiguranja u donjem dijelu, krušljiva  je i veoma zahtjevna, spada u kategoriju neosiguranih planina. Dobar adrenalinski uspon kojeg preporučam svim visokogorcima kao jedan test za sve ostale vrhove. Prvi puta mi se desilo da pri samom usponu ne radim fotografije, jer gledajući stijene iznad sebe samo mi se jedna misao vrtjela u glavi “pa kak nazaj?“, naravno sve se može i svi mogu, samo je to planina na koju se ne može otrčati i brzo vratiti. Evo par fotki tog prelijepog uspona i pogleda s te planine.

Jutro u Logarskoj dolini

Slap Rinka

Panoramski pogled s vrha Mrzle gore, s lijeva na desno: Ojstrica, Škarje, Babe, Planjava, Kamniško sedlo, Brana, Turska gora, Turski žlijeb i Mala gora dalje u produžetku dolaze Rinke a iz Skuta.

Vrh Mrzle gore, 2203mnv.

Zajedno sa sinom NEPROCJENJIVO

Turska gora i Turski žlijeb

Turski žlijeb, ferata desnoj stijeni.

Mala gora

Planinari na vrhu Turske gore.

U donjem lijevom kutu oznake puta za silazak.

Tri stabilne točke

U dnu fotografije grupa planinara s kojima smo se susreli na vrhu.

Evo ih.