petak, 14. rujna 2012.

Skuta, rujan 2012.


Nakon napornog dana nije bilo teško zaspati :)) imao sam osjećaj da mi je jutro došlo nekako prebrzo, ali ništa… nema ljenčarenja, ustajanje i novi cilj..ovog puta kao što sam već napomenuo u prethodnom izletu, Skuta preko Turskog žlijeba.
Dovukao sam se ispred doma, naravno sin me cijelo vrijeme pokušavao „isprovocirati“, ali nije imao uspjeha ipak sam ja stari lisac, stol do našeg nekolicina slovenskih alpinista, uz jutarnju kavu…nisam gledao u šalicu nego sam osjetio miris kavice :)),  dogovarali su plan uspona u Turskom žlijebu, kasnije po povratku vidjeli smo ih na samom vrhu litice, svaka čast.
Mi se nismo puno dogovarali, znali smo kaj trebamo napraviti….ruksake na leđa i put pod noge.
Ugođaj prelijep, prohladni  miris jutra i Alpi, na nebu ni oblačka, sunce se polako pokazivalo iza Ojstrice…dan ko stvoren za planinarenje, još kad se ima vremena na pretek, kao mi… naprosto dan ne može biti loš.
Uz ugodan razgovor, putom kojim smo već bili prošli dan ranije, brzo smo stigli do Turskog žlijeba, a onda stavljanje opreme…  za svaku sigurnost, no na kraju se ispostavilo da nema potrebe za vezivanjem, jer je sve jako dobro osigurano a visina nije prevelika. Što više, pri kraju žlijeba odlučili smo skrenuti sa markirane staze i popeti se po stijenama do vrha….malo slobodnog penjanja za podizanje adrenalina….ne preporučam nikome, ispostavilo se da nije baš tako jednostavno kako smo mislili, ali je bilo dobro. Na vrh Turskog žlijeba izašli smo nekih pedesetak metara od markiranog puta.
Do Skute prati u jednom dijelu sipar, a onda lijepi uspon po dijelovima osiguranim klinovima i nešto neosiguranog dijela ali sigurnog, sam uspon nije prezahtjevan ali treba biti oprezan, kao uostalom i na svakom planinarenju bilo teško ili lako…planine ne treba podcijeniti .
Sa vrha predivan pogled na Kamniško – Savinjske Alpe. Nakon uživanja u ljepotama Alpi istim putom vratili smo se natrag, ovaj puta Turski žlijeb prošli smo markiranom stazom :)) .


Turski žlijeb



Na samom početku sajle i klinovi.



Jako dobro osigurano.






Pogled prema Mrzloj gori


Sve više planinara na početku uspona.






Put prema Skuti.

Na početku uspona dosta klinova.















Zalutali oblak.


Na vrhu Skute, 2532m.



S lijeva...Ojstrica, Škarje, Planjava, ispod Kamniško sedlo pa Brana i Turska gora, sve ko na dlanu.

Grintovec i Kočne


Kratak odmor s prijateljima iz Vučjeg Bratstva Zagreb, pozdrav njima i svima u HPK Vučje Bratstvo (vuk je vuku čovjek :)) )





Lijevo gore, mjesto na kojem smo izašli iz Turskog žlijeba prilikom uspona.


Povratak kroz Turski žlijeb, ovog puta markiranom stazom.




Put u sipari prema drugoj strani.

Penjači na vrhu vertikale na desnoj strani Turskog žlijeba.

Evo ih u stijeni, na gornjem dijelu.

Malo bliže.

Stijena kojom smo mi prošli prilikom uspona.


Opet malo guštanja :))



I gotovo