ponedjeljak, 18. studenoga 2013.

Papuk... Crni vrh i Petrov vrh, studeni 2013.

Nisam više siguran zašto su me učili, nekad davno, u školi da je Slavonija ravna, mislim da im tvrdnja ne drži vodu…evo zašto. Proteklog vikenda u klubu (PK Ivanec) organiziran je izlet u Slavoniju i to na Papuk, u planu je bio obilazak dva vrha, Crni vrh i Petrov vrh. Nakon neprospavane noći dobro mi je došlo putovanje busom čim dalje, i čim manje hodanja…moram priznati da nije baš po planinarskom kodeksu, ali kaj se more, neprospavana noć uzima svoj danak :)). Pa smo tako najprije krenuli na Crni vrh, i to preko Đulovca da izletišta Skoblar, odmah nakon stotinjak metara od izletišta uslijedilo je forsiranje potoka i oštar uspon , koji me je u potpunosti razbudio.  Na kraju tog uspona uslijedio je kratak odmor i okrjepa, pa onda hodanje šumskom vlakom, koja srećom nije bila blatnjava jer u protivnom bilo bi veselo :)). Izlaskom iz vlake uslijedio je ljepši dio planinarenja kroz šumu blagim usponom sve do samog vrha. Na vrhu se nalazi kontejner koji služi kao planinarsko sklonište, a nedaleko njega i žig vrha HPO ugrađen u kamen. Nažalost, bez obzira na sunčano vrijeme na vrhu, u daljini je bila magla koja nam je uskratila uživanje u panoramskom pogledu.  Nakon kraćeg zadržavanja, žigosanja Dnevnika HPO, okrjepe i analize uspona uslijedio je dogovor za povratak i to sve po školski, jer s nama su se nalazili i planinari koji pohađaju Opću planinarsku školu u klubu.  Po izvršenom silasku, nastavak puta prema Petrovom vrhu, preko Daruvara do planinarskog doma Petrov vrh. Nekako sam ostao razočaran izgledom samog doma, mislim da vapi za dobrom obnovom i nije nešto posebno opskrbljen, dan dva prije dolaska pokušali smo dogovoriti prehranu ali smo dobili odbijanac. Od doma do vrha ima nekih petnaestak minuta i put nije zahtjevan, vrh je obrastao šumom i nema vidik osim skijaškom stazom prema domu. Nakon kratke okrjepe i fotkanja krenuli smo prema našem lijepom Zagorju.

Preko Đulovca do izletišta Skoblar i dalje uspon prema Crnom vrhu.



Vrijedi upamtiti.

Priprema za polazak.


Tako je  Dragane, palac gore.

Uvijek ima motiva za fotkanje.

Drugi dio ekipe PK Ivanec, Opća planinarska škola.... provjera teorije i priprema za polazak.


Da vidimo, kaj sve treba biti u ruksaku :)


Zadnje upute.


Sve je spremno za pokret.

Nakon stotinjak metara silazak sa ceste i prva prepreka, srećom nema puno vode.

Siguran let preko potoka.


Odmah nakon potoka slijedi oštar uspon.

Na kraju uspona prvo svlačenje tople odjeće. 


Mlada nada.

Dvojica mladih planinara sa zavidnim iskustvom.

Uspon se gazi oštro i bez milosti :))

Ispravan način kretanja.










Dolazak na ravniji dio i kratak odmor uz okrjepu. 




Nakon odmora, opet uspon uz vlaku, srećom pa nije bilo blata.






Nakon vlake ulazak u šumu i ljepši dio puta.







Pred samim vrhom.

Sklonište ne vidiku.

Planinarsko sklonište Crni vrh.

 Crni vrh 865m. sam vrh nalazi se desetak metara od skloništa.

Žigosanje dnevnika i odmor.




Analiza uspona i dogovor za povratak.


Milenijska fotografija planinara PK Ivanec :)

Magla u daljini uskratila nam je uživanje u panoramskom pogledu, dojam lijepog planinarenja sigurno ostaje.


Povratak u koloni.



Foto iz autobusa :)

Planinarski dom Petrov vrh, ne mogu se oteti dojmu da vapi za dobrom obnovom :(

Šumska staza prema samom vrhu.





Pogled prema Petrovom vrhu.





Vrh na vidiku.

Petrov vrh 614m. žig HPO nalazi se na betonskom stupu.

Opet žigosanje.


Vrh je šumovit i ne pruža pogled, osim skijaškom stazom prema planinarskom domu.

Još jedna milenijska :)) i povratak u Zagorje.