Visočica sa svojom visinom od 1615m. spada u najznačajnije
vrhove Južnog Velebita, upravo zbog svojeg položaja spada u najljepši vidikovac
na cijelom Velebitu. Vidik s vrha razgledan je u svim pravcima i jedan je
ljepši od drugog, teško je izdvojiti koji je najljepši dali prema morskoj
strani, pogled gotovo po cijeloj dužini Velebita ili prema najbližem gradu
Gospiću i Ličkom polju. Sjeverna strana Visočice je strma i kamenita dok je
južna strana travnata i blago položena. Na fotografijama koje prikazuju foto opis
puta vidljivo je kako se u trenutku našeg boravka na vrhu sjeverna strana
nalazi u debelom inju zbog jakog vjetra a južna je bila izložena toplim zrakama
sunca.
Za put prema vrhu Visočice odabrali smo planinarsku stazu koja
vodi od devastiranog skloništa Jelova Ruja. Do Jelove Ruje dolazi se iz Rizvanuše
najprije kratkim asfaltnim dijelom a dalje makadamskim koji se na pojedinim
mjestima nalazi u lošem stanju, nažalost usprkos idealnom vrhu staza do njega
je zapuštena i na mjestima teže prohodna, sam početak prolazi kroz visoko i neprohodno
grmlje, odmah iza skloništa sve do izlaska na cestovni dio. Tijekom cijelog puta
markacije su stare i slabo vidljive a na pojedinim mjestima se i gube. Očito je
da se ta staza više ne koristi, ili se koristi veoma malo, jer ne postoji
nikakav vidljivi trag korištenja, kako sam već i naglasio na nekim mjestima je
potpuno zarasla u visoko grmlje. Put od Jelove Ruje do vrha Visočice traje,
ovisno o veličini grupe i do tri i pol sata. Podno samog vrha na visini od
1415m. nalazi se novija planinarska kuća Visočica koja nosi ima po vrhu a
izgradili su je članovi PD Visočica iz Gospića. Od kuće do vrha treba oko pola
sata. Vrh Visočice označen je betonskim stupom sa istaknutim nazivom i visinom
a žig vrha nalazi odmah iz stupa prema Ličkoj strani ugrađen u kamen.
