utorak, 28. kolovoza 2012.

Ravna gora, kolovoz 2012.

Nastavak prošlotjednog izleta, ista ekipa, druga destinacija. Ovog puta Ravna gora, sa svoja dva planinarska doma, Pusti duh i Filićev dom s kojih je predivan pogled prema Trakoščanu, Strahinjčici, Zagrebačkoj gori i Ivanščici te zagorskim selima u podnožju, a u daljini i do Donačke gore i Boča u Slovenjiji. Za razliku od prošlog izleta na Strahinjčicu, ovog puta nismo ostali žedni jer su oba doma bila otvorena, kako to i priliči planinarskim domovima u ljetno vrijeme. Lijepo vrijeme, prekrasan pogled i ugodni domaćini u domovima, naprosto mame za ponovnim povratkom.
Na vrh smo stigli sa strane Višnjice, točnije Gornje Višnjice gdje smo s glavne ceste skrenuli lijevo, kod putokaza za Ravnu goru – planinarske oznake, vozilicu smo ostavili na  kraja asfalta, u blizini uzletišta za paraglajdere i dalje nastavili razgibavati gojze do vrha. Do samog vrha treba nekih pola sata laganog hoda, ali uz uživanje u pogledu koji se otvara na Veliku Sotinsku, Gornju Višnjicu  i okolna sela, te neizostavivo fotografiranje, nama je bilo potrebno i mali više.
Ovog puta morali smo malo skratiti vrijeme boravka u planini zbog nagovještaja kiše u popodnevnim satima, ali nije nam bilo žao jer nakon ovako vrućeg ljeta već je bilo vrijeme da malo osvježi




















































































Vrh Ravne gore, 680m. nažalost metalnog žiga, koji služi kao oznaka vrha i HPO nema, nisam siguran dali vrijedi više pisati bilo kaj o takvim devastacijama. Očito je da ima ljudi koji na razumiju  da nije potrebno uzeti metalni žig nego samo otisak istog.