Nastavak prošlotjednog izleta, ista ekipa, druga
destinacija. Ovog puta Ravna gora, sa svoja dva planinarska doma, Pusti duh i
Filićev dom s kojih je predivan pogled prema Trakoščanu, Strahinjčici,
Zagrebačkoj gori i Ivanščici te zagorskim selima u podnožju, a u daljini i do Donačke gore i Boča u Slovenjiji. Za razliku od
prošlog izleta na Strahinjčicu, ovog puta nismo ostali žedni jer su oba doma
bila otvorena, kako to i priliči planinarskim domovima u ljetno vrijeme. Lijepo
vrijeme, prekrasan pogled i ugodni domaćini u domovima, naprosto mame za
ponovnim povratkom.
Na vrh smo stigli sa strane Višnjice, točnije Gornje
Višnjice gdje smo s glavne ceste skrenuli lijevo, kod putokaza za Ravnu goru –
planinarske oznake, vozilicu smo ostavili na kraja asfalta, u blizini uzletišta za paraglajdere
i dalje nastavili razgibavati gojze do vrha. Do samog vrha treba nekih pola
sata laganog hoda, ali uz uživanje u pogledu koji se otvara na Veliku
Sotinsku, Gornju Višnjicu i okolna sela, te
neizostavivo fotografiranje, nama je bilo potrebno i mali više.
Ovog puta morali smo malo skratiti vrijeme boravka u planini
zbog nagovještaja kiše u popodnevnim satima, ali nije nam bilo žao jer nakon
ovako vrućeg ljeta već je bilo vrijeme da malo osvježi.
Vrh Ravne gore, 680m. nažalost metalnog žiga, koji služi kao oznaka vrha i HPO nema, nisam siguran dali vrijedi više pisati bilo kaj o takvim devastacijama. Očito je da ima ljudi koji na razumiju da nije potrebno uzeti metalni žig nego samo otisak istog.
Nema komentara:
Objavi komentar