Vrh Cjajnik nalazi se na grebenu Košuta u Karavankama s
austrijske strana i visine je 1965m. Sam vrh Cjajnik je grebena stijena na koju
vodi ferata težina od A do D. Uspon na vrh zahtjevan je i naporan pa nije za neiskusne planinare. Ishodišna točka
je planinarski dom pod Košutom, staza najprije vodi šumom koja kasnije prelazi
u nisko raslinje i dolazi do sipara. Prečenjem sipara dolazi se do ulaska u
stijenu, na tom mjestu stavlja se oprema za kretanje po ferati i već nakon vrlo
kratkog vremena dolazi se do prvog od veoma zahtjevnih dijelova. Tijekom većeg
dijela penjanja potrebna je snaga u rukama zbog izvlačenja na glatkim
dijelovima. Dolaskom pred sam vrh staza se dijeli na dva dijela koji vode na
vrh, lijevo je teži dio oznake „D“ a desno je lakši dio oznake „C“, mi smo na uspon
krenuli težim dijelom a za silazak smo odabrali lakši dio. Silazak se pokazao
jednako zahtjevnim dijelom, ako ne i teži, jer je stijena glatka i nema baš
nekih uporišta tako da je potrebna puna koncentracija i pažnja. Obzirom da smo
odlučili ovaj dan iskoristiti samo za uspon na Cjajnik, spustivši se po glatkoj stijeni do Cjajnikave škrbine
nastavili smo lijevo krušljivim usjekom prema siparu i planinarskom domu, a to
se u konačnici pokazalo daleko teže i opasnije nego da smo nastavili grebenom
Karavanki. Put kroz usjek je inače ucrtan u kartu kao jedan od kraćih putova za
silazak u početku postoji sajla kao pomoć za silazak a sam put je označen markacijama,
međutim nakon tridesetak metara sajla se prekida i više nema nikakvog
osiguranja, tako da od tog dijela do kraja silazak je izuzetno opasan i ne
preporučam ga nikome. U nekoliko navrata razmišljali smo dali da nastavimo
silazak ili se vratimo prema škrbini i nastavimo grebenom Karavanki ali
zaključili smo da smo već previše odmakli i ponovnim usponom po usjekom oduzelo
bi nam previše vremena i vjerojatno bi se morali spuštati po mraku a isto bi se
moglo pokazati još težim. No, na kraju se sve dobro završilo.
