Skradski vrh, svibanj 2018.

Za početak uspona na Skradski vrh odabrali smo selo Hribac, vozilo se može ostaviti na parkingu ispred vatrogasnog doma. Put vodi odmah usponom koji drži sve drži vrha. Od vatrogasnog doma markirana staza vodi asfaltnom cestom s koje se nakon nekoliko minuta skreće desno te pored jedne kuće lijevo u šumovit dio. Put vodi dalje pored ograđenog posjeda te kod jedne drvene kuće novije gradnje, ulazi desno kroz makiju u šumu. Markacije su vidljive tijekom cijelog puta, u ovom donjem dijelu na putu se nalazi nekolikom porušenih stabala pa ih treba obilaziti. Izlaskom na širu čvrstu cestu postoji mogučnost izbora lakšeg uspona cestom ili oštrijeg i težeg odmah preko puta ceste. Mi smo se već po ustaljenom pravilu odlučili za teži dio i nismo požalili, većim dijelom puta otvaraju se sve ljepši vidici Gorskogim kotarom. Nakon desetak minuta dolazi se do jedne rupe u stijeni koja je jedan prirodni fenomen, rupa je nazvana „Puhalica“ a razlog je taj,  kad smo se približili rupi iz nje je puhao hladan zrak, sigurno desetak ako ne i više stupnjeva razlike od vanjske temperature, dobro za rashladiti. Ubrzo nakon toga dolazi se do poznatog vidikovca s postavljenom klupom za odmor okruženu šumskim cvijećem i prekrasni vidicima. Nakon Špičastog vrha još jedan melem za oči i dušu. Pet minuta nakon vidikovca dolazi se do vrha koji je okružen visokom šumom i nema pogleda s vrha. Na vrhu se nalazi betonski stup na kojem je ugrađen žig GPP-a i tuljac s upisnom knjigom. Uspon traje svega tridesetak minuta. Galerija fotografija u prilogu.

Dom DVD-a Hribac, pogodno mjesto za parking vozila.

Ravno, markirani put prema Skradskom vrhu.

Nakon pedesetak metara staza vodi desno.

Nastavak odmah lijevo od kuće.

Stotinjak metara uz ogradu.

I onda desno kroz nisko raslinje prohodana i vidljiva staza u šumovit dio.

Obzirom da u ovom dijelu staze ima dosta srušenog drveća, za sada, ima i provlačenja. 

Cijela staza je dobro označena planinarskim markacijama.

Nakon petnaestak minuta izlazi se na široku i čvrstu cestu. Cestom desno je oznaka za lakši put prema vrhu a odmah oštro okomito je strmiji ili teži put.

U nastavku slijedi opis strmijim putom.

Nakon nekoliko minuta dolazi se do rupe "Puhalice", zanimljivost je u tome da zrak koji struje iz rupe je izuzetno hladan. 

Rupa Puhalica 

Pogled sa staze prema zaseocima u nizini

i planinskim livadama.

Dio krajolika punog raznovrsnog šumskog cvijeća. 

Izlazak na vidikovac s kojeg se šire prekrasni vidici.

Klupica za odmor na vidikovcu na kojoj treba otpočinuti prepustiti se uživanju u krajobrazu.

 Nastavak puta prema vrhu, na koji se dolazi za nekoliko minuta.

Skradski vrh, na vrhu se nalazi upisna knjiga i metalni žig GPP-a ugrađen u stup.

Špičasti vrh, svibanj 2018.

Na Špičasti vrh vode dva puta, jedan je iz sela Podstene a drugi iz Moravičkih Sela. Mi smo odabrali Moravička Sela jer su nam  bila bliža nakon Okrugljaka. Kroz Moravička Sela vodi uska asfaltirana cesta i malo je teže nači mjesto za parkiranje vozila, mali parking kod crkve bio je zauzet pa smo produžili do zadnje kuće u selu, kako su nas uputili mještani. Kod te kuće ima mjesta za nekoliko vozila, međutim kako je to privatni posjed potrebno je zamoliti vlasnika za dozvolu parkinga. Naravno, nije bilo problema, uz malu šalu gostoljubljivi domaćin pokazao nam je put i zaželio sreću.

 Put prema Špičastom vrhu vodi odmah desno pored kuće gdje smo ostavili vozilo. Od samog početka do vrha vode izuzetno dobre markacije i naprosto ne postoji mogučnost greške. Postoje dva križanja koja su označena, na drugome staza se kratko spušta lijevo prema livadi i odmah nastavlja uspon travnatom padinom sve do hrpta. Nakon desetak minuta hodanja hrptom dolazi se do vrha. Velikim dijelom, pogotovo staza po hrptu, planinarski put vodi visokom šumom tako da nema panoramskih pogleda. Na vrhu se nalazi tanji betonski stup s ugrađenim metalnim žigom GPP-a i tuljac s upisnom knjigom a uspon traje oko pola sata. Sam vrh je u biti jedan prelijep vidikovac s kojeg se širi najljepši pogled na kanjon Kupe. Postavljena klupa na vrhu naprosto mami da planinar sjedne i uživa u prirodnim ljepotama koje se pružaju. Ovog puta nam je u pogledu prema okolnim planinama Gorskog kotara, pa i prema Sloveniji ,zasmetala malo izražajnija sumaglica, ali nije nam umanjila čaroliju pogleda na kanjon Kupe okružen malim livadama na kojima su smještena okolna sela. Pogled vrijedan svakog truda. Galerija fotografija u prilogu.

Mjesto pogodno za parking vozila, uz dozvolu vlasnika kuće. 

Desno pored kuće započinje staza prema Špičastom vrhu.

Smjerokaz

Staza je označena vidljivim markacijama.

Na prvom križanju nastavak lijevom stranom.

Staza skreće oštro lijevo prema livadi.

Dobro vidljivom i markiranom stazom preko travnate padine, nastavak usponom prema vrhu.

Dobro vidljiva i označena planinarska staza vodi hrptom sve do samog vrha.

Špičasti vrh s žigom GPP-a i upisnom knjigom.

Pogled prema dolini Kupe i zaseocima uz Kupu.