Ovog puta nije bio dogovor za vrijeme jutarnje kavice, nego već dugo planirana aktivnost u Klubu, koja će zasigurno, kako u planinarskoj povijesti Ivanca, tako i čitavog našeg kraja, ostat trajno zapisana, kada sam sa sedmoricom članova svojeg Kluba, u petak 12. Kolovoza u 08.10 sati, stupio na najviši vrh Alpa, Mont Blanc 4810m! Avantura je počela 10. kolovoza s prvim minutama, kada smo nakon višemjesečnih priprema, krenuli preko Slovenije i Italije, do Chamonixa u Francuskoj. Prvo žičarom, pa zubatom željeznicom, te natovareni opremom još 2 sata do planinarskog doma Tete Rouse, gdje smo noćili na visini od 3167m. U osvit zore krenuli smo preko zaleđene stijene i padajućeg odrona kamenja do doma Gouter na visini od 3817 m, kao baznog logora, te u 02.30 sati pod udarima vjetra krenuli prema vrhu . Unatoč svim poteškoćama, sve jačem olujnom vjetru, ekstremno niskoj temperaturi od preko -20 C, magli, razrijeđenom zraku, skrivenim pukotinama u snijegu, preko uskih zaleđenih grebena, ponosno stigli do VRHA! Vremenski uvjeti jedva da su dozvolili tek 10-minutno zadržavanje na samom vrhu, dovoljno za nezaboravne vidike, za neizrecivi osjećaj zadovoljstva, za dječački san, za povijest! Spust je uz nužan neprekinut oprez, tekao po istom putu vrlo brzo, tako da smo već u 18.00 sati sretni počeli s proslavom u kampu u dolini. Subota je protekla u razgledavanju Chamonixa, te kolijevke alpinizma i planinarstva uopće, da bi u večernjim satima stigli presretni u Ivanec. Članovi ekipe „Mont Blanc 2011.“: Božidar Šoštar, Josip Lazar, Stjepan Kuštelega, Duško Vitez, Boris Žuliček, Zdenko Horvat, Ivan Mudri, Tomislav Friščić. Uz neizbježnu potporu i donacije sponzora:“Ivančica“-tvornica obuće Ivanec, IMI-Ivanec, Euroherc osiguranje, Grad Lepoglava, Kartonaža-Ivanec, HEW-Ivanec, PAK-plus, Čakovec, SIPKO-Čakovec, MIPCRO-Ivanec, CHIBO-Ivanec, ITD-Ivanec, IVKOM-Ivanec, Radio 92,8-Ivanec...kojima se najsrdačnije zahvaljujemo!
Tunel Mont Blanc
Dolazak u Les Houches i priprema za polazak u neizvjesnost.
Spremni za pokret na gondolu kojom se dižemo do Bellevuea.
Nastavak puta tramvajem do zadnje stanice na 2380m.
Nastavak ne previše zahtjevnim putom, pejzaž je gotovo marsovski, mrtva priroda kamenih ploča.
Gams, stanovnik Alpa i vjerni pratilac planinara.
Put je postajao sve strmiji.
Nailazak na prvi ledenjak pukotina u njemu.
Na vidiku dom Tete Rousse, prema planu mjesto prve aklimatizacije na visinu.
Dom Tete Rousse, 3167m.
Stijena koju treba drugog dana ispenjati.
Nakon "ugodno" provedene noći na podu, fotografiranje ispred doma i pokret dalje.
Dolazak do poznatog "Kuloara smrti" i čekanje na red za prelazak.
Vezani za uže, prelazak mora biti izuzetno oprezan ali i brz, jer je to mjesto gdje je zabilježeno najviše nestreća i stradavanja od odrona kamenja.
Nakon sigurnog prelaska, nastavak puta.
Uspon je bio strm i nimalo lagan.
Napokon 3 sata penjanja,napokon odmorište na vidiku.
Za vrijeme našeg uspona u "Kuloaru smrti" došlo je do odrona kamenja i smrtnog stradavanja jednog planinara, na slici helikoptersko vađenje stradalog. Planina je uzela još jedan život :(((
Još jedan pogled niz liticu.
Na domu Aiguille du Gouter, 3800m. mjesto zadnje aklimatizacije prije noćnog polaska prema samom vrhu Mont Blanca.
Pogled na dom s gornje strane.
Šatorski kamp u ledenjaku u neposrednoj blizini doma Gouter i put koji vodi prema vrhu.
12.08.2011. u 02.30 sati slaganje naveza na ledenjaku iznad Goutera i odlazak u noć, prema cilju.
Jedan od kratkih odmora i "hvatanje" daha.
Osvit dana i sve jači vjetar.
Vrijeme se svakog trena sve više pogoršavalo.
Vrhovi su nestajali ispred nas.
Mjesto odustajanja mnogih ekipa, olujni vjetar, gotovo nikakva vidljivost i ekstremno niska temperatura sveli su na minimum svaku daljnju sigurnost. Bez obzira na sve odluka je bila... idemo do kraja. Sve do samog vrha nije postojala više apsolutno nikakva mogučnost fotografiranja.
Konačno, nakon svih muka, hladnoće i smrzotina pojedinih članova ekipe, planina nas je nagradila, na krovu stare Europe ..... MONT BLANC, 4810mnv.
Ostvaren san svakog planinara, svakog zaljubljenika u visoke planine, pomješani osjećaji ushićenja, bola i radosti. U trenutku našeg dolaska na samom vrh nije bilo nikoga, veličanstven i prazan kao da je čekao nas.
Nakon nekoliko minuta stiglo je još svega nekoliko planinara, ali nitko se nije zadržao duže od par minuta jer je povratak preko uskog i zaleđenog grebena, a uz olujni vjetar bio izuzetno opasan.
PK IVANEC na vrhu MONT BLANCA, 12.08.2011. 08.10 sati
Najteže je prošlo
Ledene pukotine preko kojih je trebalo prelaziti.
Odmor još uvijek na visini preko 4000 m. ali na sigurnijem mjestu.
Refuge Vallot 4362m.
Odmor i propuštanje naveza koji odlazi u neizvjesnost.
Ispod ledenih santi.
Još malo zasluženog uživanja.
Povratak u kamp u Les Houchesu
Na kraju šetnja i razgledavanje Chamonixa, prekrasni Francuski gradić
.
.
Jutarnja kava prije odlaska i .....svakako sretni zbog uspijeha, ali mislim i tužni jer se sve prebrzo završilo, U svakom slučaju MONT BLANC ....HVALA TI.
Bok, vjerojatno ćete se sjetiti ko vam ovo piše, jedna od ekipe koju ste vidili u chamonixu, s majicom hrvatske, super slike, i još jednom čestitke. Uglavnom i mi smo svi ispenjali i sritno se vratili kući. veliki pozdrav, marica 'sv.mihovil'
OdgovoriIzbrišišibenik ;)
Naravno da se svi sjećamo tog susreta, bilo je to jedno lijepo u ugodno iznenađenje. Čestitke i vama, drago nam je da ste uspjeli i da ste se sretno vratili svojim kućama.
OdgovoriIzbrišiVeliki pozdrav i svima vama, i neka vam je sretno u planinama. Do skorog viđenja negdje na našem Velebitu. :))