Nastavak puta uslijedio je prema Kuterevu, utočištu za
medeke, i dalje prema Korenskom vrhu kojeg smo imali u planu. Jedini
planinarski prilaz na Korenski vrh je iz Kutereva, pa smo tim putom krenuli i
mi, busom do Dulibe, a dalje gojzericama koje su još bile tople od Jadičeva
plana. Sam uspon je bio nešto naporniji od prethodnog, vjerojatno zbog već
vidljivog umora kod planinara, tako i zbog strmog dijela koji započinje skoro
od samog početka i ne popušta do kraja. Meni osobno vrh je bio atraktivan zbog
samog vršnog dijela koji je kamenit i podsjeća na razlomljene dijelove južnog
Velebita.
Dalje gojzericama
Početak puta je dosta kamenit i nije baš ugodno za hodanje.
Ulaskom u šumovit dio sve se mijenja.
Odmor nakon mali jačeg tempa.
Na ovaj vrh krenulo nas je nešto manje i kolona se nije rastezala.
Šumska vlaka i oštar uspon koji nije popuštao sve do kraja.
Zasluženi odmor
Evo nas pri samom kraju uspona.
Gotovo je, tu smo.
Lagano prikupljanje i još da pronađemo žig..
Svi smo na broju.
Par minuta desno od mjesta gdje se nalazi žig dolazi se do samog vrha.
OPG Butina u izletištu Kuterevo, mjesto gdje smo si pri kraju izleta umorni, ali zadovoljni, uzeli malo veći odmor.
Uživanje u zalazečem suncu
I na kraju zajednička fotografija s ugodnim domaćinima, i Draganom vozačem busa.
Nema komentara:
Objavi komentar