Pelješac - Zmijino brdo - vrh Sv. Ilija, svibanj 2017.

  

Na najviši vrh poluotoka Pelješca, Sv. Ilija (960m.) vode tri staze koje su markirane, mi smo izabrali stazu iz Karmena i Bilopolja. Iz Orebića, dosta strmom cestom, prateći oznake za samostan stigli smo da samostana i vidikovca gdje smo ostavili auto na parkiralištu i krenuli asfaltnom cestom prema Bilopolju. Nakon nekoliko stotina metara desno se skreće na markiranu planinarsku stazu. Staza je dobro označena, jednostavna je za praćenje i pruža lijep pogled prema Korčuli i obližnjim otocima. U jednom dijelu, prije planinarskog doma, staza vodi kroz borovu šumu i to je najugodniji dio za planinarenje. Poslije doma staza prelazi u kamenjar i golet i takva je sve do vrha. Obzirom da nas je od planinarskog doma sve do vrha pratio jak vjetar nismo se previše zadržavali. Informirajuće se prije o vrhu Sv. Ilija nailazio sam na stalna upozorenje da je pun zmija a isto i govori samo ime Zmijino brdo moram priznati da mi nismo vidjeli niti jednu, tko zna možda su one vidjele nas…. neka tako i ostane.

Parkiralište kod samostana

                  Skretanje na planinarsku stazu.

                   Staza vodi odmah ispred kuće.

            Dovoljno široka, dobro uhodana i ugodna za hodanje.

                    Cijelu stazu prate oznake.

                       Pogled prema Korčuli i otocima.

                        Spajanje planinarskih putova.

   

                           Najugodniji dio za hodanje.

 Planinarski dom zidan u kamenu, sagrađen još u vrijeme Habsburške Monarhije i prije par godina obnovljen.

                       Lik Sv. Ilije uklesan u zidu.

 Pogled s vrha naprosto je prelijep ali zbog jakog vjetra nismo mogli duže uživati u njemu.