Sveto brdo svojom visinom od 1751m pripada drugom po visini
od vrhova južnog Velebita. Vrh je travnati kamenjar s kojeg se pruža pogled na
sve strane. Obilježje vrha je naslagana hrpa kamenja na kojoj se nalazi
razbijena ploča sa uklesanih deset Božjih zapovijedi. Žig vrha nalazi se
ugrađen u kamen nekoliko metara ispod samog vrha.
Izlet smo započeli s travnate visoravni Bunovac do koje se
može doći vozilima iz sela Raduč, koje se nalazi na staroj cesti Gospić –
Gračac. Od Raduča do visoravni Bunovac vodi šira makadamska cesta koja je
relativno dobro građena iako na nekom mjestima postoje manja oštećenja pa treba
biti oprezan. Svakako su terenska vozila puno praktičnija. Od Bunovca planinarska
staza vodi lijevo preko Bunovačke livade prema Svetom brdu, a ravno prema
Vaganskom vrhu. Obzirom da je dio grupe odlučio ići na Vaganski vrh dio puta
krenuli smo zajedno prateći put prema Vaganskom vrhu. Prateći markacije staza
se najprije blago spušta najprije livadom a zatim oštrije uspinje kroz visoku
bukovu šumu i klekovinu prema Vaganskom vrhu i Svetim brdu. Prolazi se kroz
Cesarevu dolinu, travnatu livadu, i ostataka Malovanskih stanova, nastavno
klekovinom sve do križanja s grebenskom stazom koja vodi lijevo prema Svetom
brdu a desno prema Vaganskom vrhu. Nastavak puta prema Svetom brdu vodi
mjestimično kroz klekovinu i dalje travnatom goleti sve do samog vrha do kojeg
na kraju vodi nešto oštriji uspon. Povratak djelomično istim putom sve do
križanja putova prema Vaganskom vrhu i Ivinim vodicama, ovdje se napušta
grebenski dio i nastavak desno travnatom površinom nazvanom Čičina dolina pa
visokom klekovinom gdje su vidljivi tragovi ovogodišnjeg razminiravanja. Staza
dalje vodi visokom bukovom šumom sve do Bunovačke livade i visoravni Bunovac.
Cijeli put dobro je označen planinarskim markacijama.
